DAN JABUKA 2022. godine
U 2.a razredu obilježio se Svjetski dan jabuka. Kroz tri dana drugašići su imali šest aktivnosti.
Prvi dan
ČIPS OD JABUKA – učenici su s učiteljicom Boženom Pranjić jabuke narezali na tanke šnitice, a zatim ih sušili u dehidratoru. Vidjeli su kako se pravi zdravi čips, a zatim su ga i kušali. Većini se učenika okus sušenih jabuka jako svidio, dok manjem broju učenika nije.
ESCAPE ROOM – interaktivna igra u kojoj su učenici rješavali različite izazove koji su ih doveli do konačnog rješenja jabuka. Svima je bilo vrlo zabavno, ali i poučno. Detaljnije o Escape roomu u učionici možete pročitati možete pročitati ovdje.
Drugi dan
RAZGOVOR O JABUCI – vrste jabuka, oblik, okus, vrijeme dozrijevanja, utjecaj na zdravlje.
FOTOGRAFIRANJE s jabukama i degustacija jabuka.
GLAZBENA IGRA Mali bratec Ivo koju nas je naučila učenica Tia Grgić. Svi su učenici rado sudjelovali u Tijinom vođenju aktivnosti.
Treći dan
KNJIŽEVNI SUSRET s književnicom Lanom Momirski koja nam je predstavila svoju knjigu Jabukan. Kroz ovu fantastičnu priču učenici su upoznali četvero prijatelja koji za vrijeme ljetnih praznika, unatoč zabranama, prijeđu potok pokraj sela u kojem žive. S druge strane susreću bića koja su gotovo ista kao ljudi, ali žive u šumskim krošnjama. Jedan od tih „krošnjaša“, Jabukan, sprijateljit će se s četvoro djece te će im kroz igru otkrivati tajne šume.
Učenici su za svoju razrednu knjižnicu dobili na poklon četiri knjige.
Senija Horvat, učiteljica u produženom boravku
Učiteljica Senija Horvat svoju je nastavu u produženom boravku obogatila suvremenim pristupom "obrnute učionice". To je nastava koja se temelji na različitim metodama poučavanja koristeći informacijsko komunikacijsku tehnologiju (IKT). Takva nastava omogućuje aktivnu primjenu znanja i razvijanje kritičkog mišljenja. O svom radu objavila je članak "Obrnuta učionica u produženom boravku" na mrežnoj stranici skole.hr
Učiteljica Senija Horvat je objavila članak "Književni susret prvašića" na mrežnoj stranici skole.hr.
Učenici 1.a razreda u produženom boravku pod mentorstvom svoje učiteljice Senije Horvat sudjelovali su na likovnom natječaju „Hrvatsko-Makedonski most prijateljstva, mir, ljubav, zajedništvo“ i ostvarili su izvrstan uspjeh.
Cilj likovnog natječaja bio je educirati učenike da su iskrenost, poštovanje, dijalog i otvorena komunikacija glavni čimbenici za prijateljstvo i napredak društva. Učenici su trebali prikazati kako zamišljaju poštovanje, prijateljstvo, dijalog i kako za njih izgleda ljubav, mir, suradnja, harmonija i zajedništvo.
Ponosni smo da su se posebno istaknuli učenici Katja Antić, Lemuel Michael, Šimun Parlov i Fran Rendulić u kategoriji od 1.- 4. razreda. Na izložbi likovnih radova i svečanoj objavi rezultata, učenicima je dodijeljena posebna zahvala za izniman trud i kreativnost u radu.
Senija Horvat,
učiteljica u produženom boravku
Katja Antić
Šimun Parlov
Lemuel Michael i Fran Rendulić
Mija Mijatović
Hrvatski školski muzej
Četvrti su razredi bili u Hrvatskom školskom muzeju. U Hrvatski školski muzej išli smo javnim prijevozom. Mojim prijateljima i meni je u busu bilo jako zabavno. Svaki put kada bi bus stao, mi bismo pokušali održati ravnotežu. Tako bi se pravili da surfam
Kada smo ušli u zgradu muzeja skinuli smo jakne. Voditeljica je dva puta zazvonila zvonom. To je bio znak da se trebamo utišati. Krenuli smo u obilazak muzeja. U prvoj smo prostoriji vidjeli kako su prije pedeset godina izgledale bilježnice i školska ploča. Voditeljica nam je rekla jednu zanimljivu činjenicu. U to vrijeme učiteljice nisu smjele imati muževe. U drugoj smo prostoriji vidjeli kako su se učitelji prije odijevali. U trećoj smo prostoriji vidjeli kakav su rukopis imala djeca u to doba. To je bio pravi krasopis! Kasnije smo vidjeli kako su izgledale dječje igračke. Nakon prostorije s igračkama ušli smo u nekakvu „tužnu“ prostoriju. U njoj su bili prikazani filmovi koji su me rastužili. Brzo sam izašao iz te prostorije jer sam veselo dijete i ne volim tugu. Došli smo u prostoriju u kojoj smo se mogli igrati. Nakon te prostorije smo vidjeli kako je nekada izgledala učionica. Saznao sam da je u učionici nekoć bilo osamdeset učenika! U to vrijeme su djeca klečala na kukuruzu ako nisu slušali učitelja. U muzeju smo imali priliku iskusiti i to. Klečanje na kukuruzu jako boli, znam iz iskustva.
Zaključujem da su u to vrijeme učitelji bili jako strogi. Kada smo završili s obilaskom muzeja vratili smo se u sobu za igru. Nakon toga smo uzeli jakne i vratili se javnim prijevozom u školu.
T. Š.
