Povodom Svjetskog dana djece, dvojica učenika naše škole, Haris Alagić i Petar Eroll Purković pisali su vlastite osvrte na temu „Zašto volimo biti djeca“. Svjetski dan djece obilježava se 20. studenog, kada je 1989. Godine Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Konvenciju o pravima djeteta. „Konvencija utjelovljuje cilj da svako dijete bude prepoznato, poštovano i zaštićeno.“ (E-građani, 20.11.2023.)
U nastavku pročitajte što su naši učenici napisali na temu bivanja djecom.
„Zašto volim biti dijete?“
Ja volim biti dijete zato što kada sam dijete imam pažnju i uzor od većih i pametnijih ljudi od mene. Naravno, to ne znači da i ja ne trebam biti pametan i uzor drugim ljudima i najviše roditeljima. Ja sebe smatram sretnim djetetom, zato što imam jako dobru mamu, koja se trudi da mi sve omogući – od igrica pa do svega drugoga. Moja obitelj je meni najvažniji dio života, jer ja bez njih bi bio nitko i ništa. Jer su mi oni ispunili srce. Djetetom me čini to što se razvijam i idem u školu. A bezbrižnim me smatra moja mama, također i ja, pošto je moja mama uvijek tu kad mi treba. Ja činim dobra djela, pokušavam biti uzor drugim ljudima, a najviše od svega želim da mama bude ponosna na mene, kao i svi članovi moje obitelji. A za svijet činim da raspolažem smeće u kantu koju treba da smeće ide, i na kraju želim da u svijetu bude više dragih ljudi i uzornijih ljudi.
Petar Eroll Purković, 5.b
„Zašto volim biti dijete?“
Bok svima. Ja sam Haris i danas ću vam pričati o temi zašto voliš biti dijete. Volim biti dijete zato što sam kao mali igrao s legićima, ali sam se nekada bio naljutio na sestru, zato što mi je srušila dvorac. Smatram se sretnim zato što sam uvijek pobjeđivao tatu u Fifi. Da, obitelj mi je važan dio života, zato što da nemam obitelj, ja ne bih bio stvoren. Mene čini bezbrižnim škola i učenje. Ja činim drugima da pomažem drugim ljudima. Svi morate poštivati starije ljude. Kada ste u busu i vidite starije ljude da nema mjesta, podignite se i daj im da se sjednu.
Haris Alagić, 5.b
